Grijanje na Drva
Grijanje na drvnu biomasu
Centralni sustavi grijanja na drva jedan su od najstarijih oblika grijanja. Zahvaljući galopirajućem porastu cijena osnovnih fosilnih energenata, sve većoj potrebi za ekološkim oblicima grijanja, ali i sve kvalitetnijim tehničkim rješenjima sustava ovaj oblik grijanja ponovno zauzima visoko mjesto na ljestvici prioritetnih rješenja grijanja.
Iako se na prvi pogled po količini dima koja izlazi iz dimnjaka možda i ne može govoriti da se radi o grijanju s obnovljivim izvorom energije, to zapravo nije tako. Kod izgaranja drva u atmosferu oslobađa se ista količina CO2 koju je drvo tijekom svog rasta postupkom fotosinteze apsorbiralo. Stoga se biomasa u pogledu CO2 može smatrati neutralnim gorivom.
Za grijanje na drva u osnovi se smatralo da ima samo jedan veći nedostatak – premali stupanj komfora. Stalna ljudska prisutnost zbog čestog punjenja kotla, potreba razmjerno velikog prostora za uskladištenje goriva, loša regulacija, mnogima je bio kamen spoticaja kod donošenja odluke o ovom načinu grijanja.
Razvojem suvremene tehnike grijanja stvari su se u mnogo čemu promijenile. Suvremene konstrukcije kotlova doprinjele su većim uštedama na gorivu, kvalitetnoj regulaciji, ali i potpunoj automatiziranosti sustava.
Grijanje na Biomasu
Biomasa
Biomasa je obnovljivi izvor energije koji uključuje ogrjevno drvo, grane, drvni otpad iz šuma, piljevinu, koru i drugi ostatak iz drvne industrije kao i slamu, kukuruzovinu, stabiljke suncokreta, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, koštice višanja i kore od jabuka iz poljoprivrede, životinjski izmet i ostatke iz stočartsva, komunalni i industrijski otpad.
Za primjenu u sustavima grijanja obiteljskih kuća, stambenih i poslovnih zgrada u pravilu se koristi ogrjevno drvo ili razni proizvodi koji se dobivaju obradom drva, drvnih ostataka i otpadaka kao što su piljevina, briketi,koštice višnje i trešnje,ljuske orašastih plodova,trop od masline i slično.
Suvremene konstrukcije kotlova doprinjele su većim uštedama na gorivu, kvalitetnoj regulaciji, ali i potpunoj automatiziranosti sustava.
Solarni sistemi
Dogrijavanje ogrjevne vode sustava grijanja
U zimskim mjesecima kada nam je grijanje najpotrebnije, Sunčeve energije ima najmanje. Zbog navedenog solarni sustavi ne mogu sami pokriti potrebe za grijanjem već se koriste isključivo za dogrijavanje ogrjevne vode sustava grijanja u kombinaciji sa kotlom, zidnim plinskim uređajem, toplinskom pumpom i sl. Da bi udio Sunčeve energije u ukupno potrebnoj energiji za grijanje bio što veći potrebno je ukupne toplinske gubitke zgrade svesti na minimum, a istovremeno sustav grijanja izvesti kao niskotemperaturni. Navedeno se i u praksi sve više primjenjuje izborom kvalitetnih građevinkih materijala i tehničkim rješenjima.
Pogrešna su razmišljanja da će se više Sunčeve energije iskoristiti u dogrijavanju ako se poveća površina kolektora. To vrijedi samo za proljetne i jesenske dane, a što s viškom takve energije ljeti kada nam ista ne treba. Površina kolektora u sustavima s dogrijavanjem samo je neznatno veća od solarnih sustava za pripremu tople sanitarne vode vodeći pri tom računa da je hidrauičkim rješenjem predviđena dovoljno velika akumulcija vode za prihvat Sunčeve energije u ljetnim mjesecima.
Dobro dimenzioniranim sustavom može se uštedjeti 10-20 % ukupno potrebne energije za grijanje. Kako bi se u proljetnim i jesenskim danima “uhvatilo” što više Sunčeve energije potrebno je istu pospremiti u dodatni spremnik topline. Ovaj spremnik razlikuje se od spremnika tople sanitarne vode jer se u njemu nalazi ogrjevna voda sustava grijanja. Moguća je i izvedba sustava za pripremu sanitarne vode i dogrijavanje ogrjevne vode grijanja i sa jednim multivalentnim spremnikom topline. Rješenja sa ovakvim spremnicima najbrže vraćaju uložena sredstva.
Priprema tople sanitarne vode
U mnogim kućama kotao za grijanje ne prestaje raditi ni ljeti. U radu je cijele godine jer opskrbljuje kupaonicu i kuhinju toplom vodom, svaki dan troši ulje ili plin i ispušta dimne plinove. Navedeno se može kvaliteno nadomjestiti primjenom solarnih sustava.
U 80% slučajeva svoje primjene, solarni kolektori sudjeluju upravo u zagrijavanje sanitarne vode. Razlog tome je kontinuirana potrošnja sanitarne vode tijekom cijele godine i relativno niska tražena temperatura. Sustav je optimalno dimenzioniran ako je godišnji udio iskorištene Sunčeve energije u ukupno potrebnoj energije za pripremu tople potrošne vode kod manjih solarnih sustava 55-60 %, odnosno kod srednjih 35-45 %. Kod zahtjeva za većim udjelom Sunčeve energije sustav bi bio predimenzioniran (naročito ljeti) ili bi bio nesrazmjeran odnos investicijskih troškova i energetskih dobitaka.
U ljetnim mjesecima solarni kolektori samostalno pripremaju toplu potrošnu vodu bez pomoći kotla, el. grijača i sl. Temperatura sanitarne vode kreće se u rasponu od 50-60 C. Važno je znati da solarni sustav sprema Sunčevu energiju samo kada ima Sunca. Ako je nekoliko dana oblačno, sanitarna voda morat će se zagrijavati na konvencionalni način pomoću el. grijača, kotla i sl. Kako bismo tijekom dana (dok Sunca ima) pospremili što više energije potreban je spremnik sanitarne vode što većeg volumena. Za obiteljske kuće, volumen spremnika tople sanitarne vode približno odgovara dvostrukoj dnevnoj potrošnji iste. U tako velikoj akumulaciji uvijek ima dovoljno tople vode za potrošnju u vrijeme dok nema Sunca, najčešće navečer i ujutro. Određivanje spremnika na osnovu potrošnje vode prvi je korak u dimenzioniranju solarnih sustava. U drugom koraku na osnovu veličine spremnika određuje se potreban broj kolektora. Kada bi bilo obrnuto postojala bi mogućnost da se određenoj površini kolektora pridruži spremnik premalog volumena. U takvoj situaciji kod smanjene potrošnje tople vode (npr. ljetni godišnjni odmori) moglo bi doći do poremećaja u predaji topline od kolektora prema spremniku.
Instalacije
Instalacije
Tvrka Eko-profil bavi se ugradnjom svih vrsta termotehničkih i strojarskih instalacija (podno grijanje,radijatorsko grijanje,kotlovnice,solarni sustavi,vodovod i kanalizacija). Educirani smo od renomiranih proizvođača za ugradnju raznih cijevnih sustava instalacija grijanja i vodovoda(bakar,PXHD,PX-a,PX-b,PX-c,PE-HD,fusio,PPR,PVC,inox). U svakodnevnoj exploataciji cijevnih sustava koristimo najmodernije alate i tehnologije za ugradnju i spajanje svih vrsta cjevovoda. Naši monteri imaju višegodišnje iskustvo pri radu sa svim vrstama materijala.
Dizalice topline
Dizalice topline
Dizalice topline su uređaji koji koriste toplinu sadržanu u zraku kako bi zagrijali toplu vodu koja se koristi za grijanje i potrošnu toplu vodu. Zahvaljujući visokoj energetskoj učinkovitosti spadaju u obnovljive izvore energije te u pravilu osiguravaju COP viši od 4. Pojednostavljeno, dizalica topline može za svaki kW utrošene električne energije predati 4 kW toplinske energije.
Zanimljivo, dizalica topline čak i pri temperaturama ispod 0°C može izvuči toplinu iz okolnog zraka, a zahvaljujući modernim inverterskim kompresorima, režim rada proteže se do čak -25°C, čime je zajamčeno funkcioniranje sustava bez obzira na poziciju objekta i vanjsku temperaturu.
1kW = 4 kW! Kako točno funkcionira dizalica topline?
Sve dizalice topline izvlače toplinu iz okolnog zraka te ju putem izmjenjivača topline predaju vodi koja potom cirkulira pojedinim potrošačima sustava (podno grijanje, radijatori, ventilokonvektori, spremnik PTV) te prenosi toplinu na prostor.
Energetska učinkovitost koja se postiže ovim procesom iznimno je visoka, te primjerice pri vanjskoj temperaturi od +7°C COP (Coefficient of Performance) može iznositi čak 4,52, odnosno sustav za svaki kW električne energije koji utroši daje čak 4,52 kW toplinske energije. Naravno, s padom vanjske temperature, pada i učinkovitost sustava, no istovremeno raste s porastom vanjske temperature.
Osim grijanja, dizalica topline sposobna je i hladiti prostor, ako su ugrađeni potrošači koji mogu hladiti prostor (podno/zidno/stropno grijanje ili ventilokonvektori)
Dizalice topline najveću efikasnost postižu na (novim) objektima visokog stupnja termo izolacije, gdje je gubitak topline iz prostora najmanji. Pri tome se sugerira korištenje inertnih sustava grijanja (podno/zidno/stropno grijanje) koje zahtijeva što nižu temperaturu polaza vode. Niža temperatura vode u sustavu automatski znači da je opterečenje vanjske jedinice manje, baš kao i potrošnja električne energije.